opasnosti koje nosi kloniranje

Dr. Jusuf el-Kardavi

Jedan arapski pjesnik je srocio sljedece stihove:
Kako koja noc prohodi
svakojako cudo porodi

Kada su noci, još u ta davna vremena, poradale svakojaka cudesa, onda noci u ovom našem vremenu jos više i brže poradaju cudesa kakva covjek prije nije mogao niti zamisliti niti u snu sniti, a sve to zahvaljujuci napretku na polju nauke, kojoj je uzvišeni Allah covjeka poducio: 'koji covjeka poucava onom što ne zna,' tako da covjek danas poduzima ekspedicije u svemir, šece se po Mjesecu i stremi da dosegne i najudaljeniju planetu.
Sudeno nam je da u ovom našem životu osvjedocimo pojavljivanje mnogih bizarnosti, pocev od radija, TV-a, preko kompjutera i pohoda u svemir, do interneta, prolazeci pored rapidne biološke revolucije, revolucije na polju genetickog inžinjeringa, koji se sprva koristio iskljucivo u svijetu biljaka, zatim u nešto ogranicenijem obliku u svijetu životinja, da bi naposlijetku ušao i u svijet covjeka.

Vec su mnogi poceli strahovat od tih 'velikih skokova' nauke, ako krene sama - odvojena od vjere i etickih nacela. I tada bi nauka za covjeka, umjesto blagodati, prestavljala opasnost.
Prije nekoliko godina na Prirodoslovnom fakultetu katarskog univerziteta održan je naucni simpozij na kojem su ucestvovale islamske organizacije za edukaciju, kulturu i nauku, te Asocijacja za islamsku da've iz Libije. Tema simpozija bila je 'Geneticki inžinjering u svijetlu vjere, morala i zakona'. Simpozij je okoncan donošenjem preporuka koje su upozoravale na opasnost odvajanja nauke od vjerskih i etickih nacela, kao upozorenja da se interes covjeka ne upotrijebi kao instrument hegemonije jedne skupine nad drugim, ili za poigravanje s Božijom prirodom, po kojoj je sve ljude stvorio, ili pak za mijenjanje Allahovih stvorenja, što spada u šejtanska djela.

Strah od kloniranja

Jedna od opasnosti koju je donio napredak na polju genetickog inžinjeringa, od cega su strepili mnogi ljudi, pojavila se u onome što se danas naziva kloniranjem. To dostignuce realizovano je u svijetu životinja, u liku popularne ovce 'Dolly', koja nije rodena na prirodan nacin, parenjem mužjaka i ženke, ili ovna i ovce ili spajanjem muške sperme sa ženskim jajašcem, kao što je to uobicajeno u svijetu životinja i ljudi. Uzeta je jajna celija iz odredene ovce, iz koje je u potpunosti odstranjeno jezgro, a zatim je na njegovo mjesto transplatirana živa organska stanica, preuzeta iz organizma druge ovce, gdje se odvijao proces diobe i reprodukcije, kao što je to svojstveno oplodenim jajnim celijama, nakon što se smjesti u matericu ovce, i gdje se odvijao sasvim uobicajen rast embrija. Naposljetku je “rodena” “savršena” ovca, potpuno identicna ovci od koje je klonirana, baš poput jednojajcanih blizanaca.

Na taj nacin može se napraviti još jedan primjerak, identican ovci od koje je uzeta jajna celija. Takoder je moguce kloniranje neogranicenog broja ovaca ili primjeraka potpuno identicnih svom originalu, izgledom tijela, oblikom, bojom, obimom, vrstom vune...
Od vremena kad je kloniranje uspjelo u svjetu životinja postalo je moguce i u svijetu covjeka, što izaziva strah mnogih ljudi diljem svijeta. Neki su ga prihvatili, dok su ga drugi odbacili, neki od njih su iz reda naucnika, dok je vecina onih koji se interesuju za pitanja vjere, morala, ljudskih vrijednosti i buducnosti covjecanstva.
Neki ljudi govore: 'Oni sada potajo eksperimentišu na covjeku, daleko od ociju javnosti, dok ne dobiju ono što žele, tek tada ce to objaviti.'

Stav islama o pitanju kloniranja

Stoga se mnogi ljudi, diljem islamskog svijeta, pitaju kakav je stav nas muslimana, ili preciznije, kakav je stav naše vjere i našeg vjerozakona o ovom novom pitanju: da li ga u dozvoljava, ili ga u zabranjuje, ili ga, pak, dozvoljava uz odredena pravila i ogranicenja?
Ovdje želim da napomenem da islam, opcenito govoreci, pozdravlja svaki uloženi trud na polju nauke i naucnog istraživanja i smatra kolektivnom dužnošcu muslimanske zajednice da se obrazuje u svakoj nauci, svemu što je potrebno islamskom društvu, kako na vjerskom tako i na profanom planu, kako bi islamsko društvo bilo u mogucnosti da se medusobno potpomaže i kako bi, u bilo kojoj naucnoj oblasti, bilo neovisno od drugih.
Nadalje, pitanje nauke u islamu je poput rada, ekonomije, politike i ratovanja, gdje sve to mora da se uskladi sa vjerskim i etickim nacelima i vrijednostima. Islam ne prihvata ideju sekularizacije izmedu navedenih oblasti i vjere i morala, kao što neki kažu: 'Ostavite nauku slobodnom, ostavite ekonomiju slobodnom, ostavite politiku slobodnom, ostavite rat slobodnim, nemojte s njima miješati vjeru i moral kako bi ih sputali i onemogucili im buduci razvoj, napredak i brže kretanje'.

Islam odbacuje takvu ideju jer je ona uništila nauku, ekonomiju i politiku i smatra da sve u covjekovom životu mora biti vodeno vjerskim smjernicama i rijecju vjere, koja je ujedno i Božija rijec, a Božija rijec je uvjek gornja. Stoga je logicno da se rijec covjeka, kao stvorenja, povinuje Božijoj, rijeci Uzvišenog Tvorca. A Božija rijec bila je i uvijek ce biti rijec istine, dobra, pravde i ljepote.

Uslovi koje treba ispuniti da bi kloniranje životinja bilo dozvoljeno
Kada dobro razmotrimo pitanje kloniranja možemo kazati da je kloniranje u svijetu životinja dozvoljeno uz sljedece uslove:

1. Da u tome bude stvarna korist za covjeka, a ne samo prividna korist za pojedinca

2. Da šteta ne bude veca od koristi. Ljudi su se vec uvjerili, a posebice naucnici, da je u slucaju biljaka lijecenih genetickim inžinjeringom prouzrokovana veca šteta nego korist, što upucuje krik upozorenja diljem svijeta.

3. Da se tim postupkom ne muce same životinje, ili da im se ne nanosi bilo kakva šteta, pa makar i dugorocna, jer je mucenje tih nijemih stvorenja strogo zabranjeno u Allahovoj vjeri.

Kloniranje ljudi nije dozvoljeno

Kada znamo kakav je propis islama u slucaju kloniranja ovce ili ovna, ili, generalno gledajuci, kloniranja u svijetu životinja, automatski se namece i pitanje kakav je islamski propis u slucaju kloniranja ljudi, tj. spram pokušaja da se covjek klonira na nacin kako je klonirana ovca Dolly, gdje postoji mogucnost da od jedne osobe bude klonirano na desetine, ili cak na stotine njoj slicnih, bez potrebe za roditeljima ili sklapanjem braka ili porodicom. Potreban nam je samo jedan spol, svejedno da li ce to biti muški ili ženski. Na taj nacin covjecanstvo je u mogucnosti da klonira koliko hoce intelektualno sposobnih, tjelesno jakih i psihicki zdravih osoba, te da se riješi glupih, slabih i zaostalih.
Stoga, ovdje kažemo da logika islamskog vjerozakona, imajuci u vidu njegovo sveobuhvatno štivo, univerzalna nacela i opcenite intencije, sprecava uplitanje takve vrste kloniranja u covjekov svijet, zbog sljedecih negativnosti koje ono za sobom povlaci:

Kloniranje proturijeci zakonu raznovrsnosti

Prije svega, Uzvišeni Allah stvorio je ovaj svemir na principu raznovrsnosti, stoga cemo u Kur'anu cesto naici na frazu 'razlicitih boja' (muhtelifun elvanuhu), koja uvijek dolazi poslije spomena stvaranja razlicitog i njegovog stavljanja u službu covjeka, a 'razlicitost boja' je ustvari aluzija na 'raznovrsnost'. Dovoljno nam je samo da procitamo ove Allahove rijeci:

'Zar ne znaš da Allah s neba spušta vodu i da Mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih boja, a postoje brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, razlicitih boja. A Allaha se boje od robova Njegovih – uceni.' Fatir 27 - 28

Kloniranje, dakle, proturijeci zakonu raznovrsnosti, zato što se kloniranje zasniva na stvaranju više puta ponovljenog primjerka od jedne, iste osobe, što povlaci za sobom mnoge negativnosti u ljudskom i društvenom životu. Neke od njih vec znamo, dok cemo za neke saznati tek nakon odredenog vremenskog perioda.
Pokušaj samo zamisliti jedan razred sastavljen od ucenika - klonova, kako ce nastavnik razlikovati jedne od drugih? Kako ce znati ko je Mujo, ko Suljo, a ko Haso?
Ili, kako ce pak policijski inspektor znati ko je pocinio zlocin, kad su sva lica ista, njihova tjelesna grada ista i otisci prstiju isti?
Štaviše, kako ce muž znati ko mu je supruga, kad je druga potpuno identicna njegovoj prvoj supruzi? Ili, kako ce supruga znati ko joj je muž, kad je ovaj drugi samo kopija prvog!?
Dakle, kada bi išcezao taj fenomen 'raznovrsnosti' i 'razlicitosti boja', na osnovu kojih je Uzvišeni Allah stvorio ljude, nastao bi sveopci haos i nered na zemlji.

Povezanost klona sa osobom od koje je uzet

Nadalje, ovdje se namece pomalo zbunjujuce pitanje o povezanosti klona sa osobom od koje je uzet: da li je to jedna, ista osoba, imajuci u vidu da je klon samo kopija potpuno identicna osobi od koje je uzet, ili mu je pak on njegov otac ili brat blizanac? To je, doista, zbunjujuce pitanje.
Nedvojbeno je da je klon sasvim druga osoba, on nije - i pored toga što nosi sve njegove fizicke intelektualne i psihicke osobine - ista osoba od koje je kloniran, jer je on nastao poslije njega nakon odredenog vremenskog perioda. Klon može imati sve njegove osobine, ali na formiranje licnosti bitno utjece ambijent u kojem odrasta, nacin njegovog obrazovanja i edukacije, a to su osobine koje se stjecu i gdje geneticki faktor ne igra veliku ulogu.

Zato klon nije ista osoba od koje je kloniran. Medutim koja je njegova povezanost sa originalom: da li mu je on sin, ili brat ili pak niko i ništa? To je, doista, pravi problem.
Možda ce neko kazati da mu je sin, zato što je dio njega. To bi, medutim, bilo prihvatljivo da je on u obliku sperme bio ubrizgan u ženinu matericu, gdje bi ga nosila odredeni vremenski period a zatim ga rodila, kao što kaže Uzvišeni: '...majke njihove su samo one koje su ih rodile.' Mudžadele, 2., što bi znacilo da bi on imao majku, ali ne i oca!!

Drugi ce, možda, kazati da je klon brat blizanac onome od koga je kloniran, poput jednojajcanih blizanaca. Medutim, bratstvo je ogranak od ocinstva i majcinstva, pa kako je moguce da imamo ogranak, a nemamo temelja?
Sve to primorava nas da legitimnost tog postupka u potpunosti osporimo, zbog negativnosti i šteta koje ono za sobom povlaci, od kojih su neke ocevidne, dok je vecina njih ostala skrivena u vremenu.

Ostale oguce negativnosti

Nadalje, kloniranjem se slicni klona izlaže brzoj zarazi, ili cak brzoj smrti. Jer kada se jedan od njih razboli, ubrzo citava skupina klonova biva zahvacena tom bolešcu, koja bi mogla biti kobna za njih, jer su oni - i pored njihove brojnosti - poput jedne osobe.
Opet, s druge strane, nije sasvim sigurno da se i kloniranje nece upotrijebiti u loše svrhe, kao što je i nuklearna energija i mnogo šta drugog upotrijebljeno za uništavanje i upropaštavanje usjeva i stoke.
Ko garantuje da sutra neka od velikih sila ili oni koji ih slijede nece klonirati citavu vojsku sastavljenu od snagatora i gorostasa, kako bi zavladali nad drugima.
Ili ko garantuje da sutra neko od njih nece, koristeci svoj autoritet u svijetu, zabraniti drugima da obavljaju kloniranje, dok ga, u isto vrijeme, sebi dozvoljavaju, kao što je slucaj i sa nuklearnim oružjem?

Kloniranje iskljucuje zakon parnosti

Kloniranje, u formi u kojoj o njemu citamo i kako su ga strucnjaci objasnili, iskljucuje fenomen 'dvojnosti' ili zakon 'parnosti' u svijetu u kojem živimo.
Uzvišeni Allah je ljude stvorio u parovima, od muškarca i žene, tako je stvorio i sve životinje, ptice, gmizavce i insekte, pa cak i biljke. Savremena nauka nam otkriva da dvojnost postoji i u neživom svijetu, kao što vidimo u elektrici. Štaviše jedan atom - koji je osnovna gradivna jedinica citavog kosmosa - izgradena je od elektrona i protona, tj. od pozitivnog i negativnog elektricnog naboja, a zatim od jezgra.
Uzvišeni Allah u Kur'anu ukazuje t fenomen kada kaže: 'I vas smo kao parove stvorili.' Nebe', 8., i: 'da On par, muško i žensko stvara, od kapi sjemena kad se izbaci.' En-Nedžm, 45 ...i kaže: 'Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol; u onome što iz zemlje nice, u njima samim i u onome što oni ne znaju.' Jasin... i još kaže: 'i od svega po par stvaramo da biste vi razmislil.' Ez-Zariijat, 49.

Kloniranje se, medutim, temelji na samo jednom spolu, tako da je jedna od americkih žena kazala: 'Ova planeta ce, nakon izvjesnog vremena, biti samo za žene.'
To je suprotno i pramordijalnoj prirodi (fitre') po kojoj je Uzvišeni Allah sve ljude stvorio i ovo ni u kojem slucaju ne ide u korist covjeka, jer covjek, po svojoj prirodi, treba drugi spol, ne samo radi produžetka vrste, nego kako bi jedni druge dopunili, kao što kaže Uzvišeni: 'jedni ste od drugih,' Nisa, 25, te kako bi jedni u drugima uživali, kako kaže Uzvišeni oslikavajuci bracnu vezu izmedu supružnika: 'One su odjeca vaša, a i vi ste njihova odjeca.' El-Bekare, 187.

I upravo zato Uzvišeni Allah, nakon što je Adema stvorio i nastanio ga u Džennetu, ne ostavlja ga samog, i pored toga što je bio u Džennetu, nego mu je od njega stvorio 'drugu' njegovu, kako bi se uz nju smirio, a i ona uz njega i rekao mu: 'živite ti i žena tvoja u Džennetu.' El-Bekare, 35
Kako su i covjek i žena u potrebi za svojim sudrugom, da bi se jedno uz drugo smirili i da bi se medu njima uspostavio odnos ispunjen ljubavlju i nježnošcu, tako su i njihova djeca u još vecoj potrebi za njima tj. za zdravim porodicnim ambijentom, njezinim materinstvom i skrbnickim ocinstvom, te kako bi u porodici naucili vrline i vrijednosti lijepog suživota, medusobnog razumijevanja i savjetovanja, te uzajamnog žrtvovanja i potpomaganja u dobru i bogobojaznosti.

Zna se da je najdulje djetinstvo covjekovo djetinstvo, koje traje godinama, u kojima su djetetu potrebni roditelji, kako na materijalnom tako i na odgojnom planu. I ne postiže se ispravni i potpuni odgoj djeteta osim u okrilju roditelja, gdje je okružen njihovom ljubavlju i nježnošcu i koji ce na njega trošiti kupujuci mu i skupo i jeftino, kako bi se upotpunio njegov rast, dok su oni neopisivo sretni što troše na svoju djecu, bez ikakvih prigovora i uvreda.
Kloniranje ne ostvaruje taj medubracni smiraj, kao što ne ostvaruje ni porodicu pod cijim okriljem i zaštitom treba da raste dijete i pod cijom brigom i odgovornošcu treba da upotpuni svoj razvoj. Stoga su svaki otac i majka pastiri u svojoj porodici i svako ce biti pitan za svoje stado.

Terapijsko kloniranje

Sada dolazimo do pitanja koje ljudi cesto postavljaju, a to je: Do koje mjere se može koristiti terapijsko kloniranje u lijecenju pojedinih bolesti?
Ja tacno ne znam šta je svrha terapijskog kloniranja, medutim, ako je njegova svrha kloniranje covjeka ili djeteta, pa cak i embrija, kako bi se od njega kasnije uzeo zdravi dio koji bi se transplatisao bolesniku, onda to ni u kom slucaju nije dozvoljeno, jer klon tada postaje stvorenje koje je dobilo život - pa makar i procesom kloniranja. Stoga, nije dozvoljeno poigravanje s njegovim djelovima niti organima, pa makar covjek još bio u stadiju embrija, zato što je njegov život postao svet.
Ako se, medutim, mogu klonirati neki odredeni organi tijela poput srca, jetre, bubrega i sl. kako bi se kasnije upotrijebili za lijecenje drugih, kojima su potrebni ti organi, onda je to gest koji vjera u svakom slucaju pozdravlja i zašto ce Uzvišeni Allah dati nagradu, jer je u tome korist za ljude bez nanošenja štete ikome ili ataka na neciju svetost.
Dakle, korištenje kloniranja na ovaj nacin je legitimno, štaviše, poželjno, a možda u nekim slucajevima i obavezno, shodno potrebi za njim i mogucnosti da se takvo što i uradi.

Dvije važne opaske

Ovdje želim da iznesem dvije veoma važne opaske u vezi s pitanjem kloniranja:
· Kloniranje nije, kako to zamišljaju pojedini, 'stvaranje života', nego je to korištenje života koji je stvorio Uzvišeni Allah, jer je jajašce iz kojeg je ostranjena jezgra, u biti, Allahova tvorevina, a živa celija, koja je usadena u jajašce namjesto jezgra je takoder Allahova torevina, i njih obje funkcionišu u svom domenu shodno zakonima koje je uspostavio Uzvišeni Allah, a na kojima je On ujedno uspostavio i ovaj svijet.

· Ideja kloniranja pomogla je u objašnjenju jednog od temeljnih pitanja islamske dogme, a to je vjerovanje u proživljenje i oživljenje ljudi nakon njihove smrti kako bi polagali racun na Sudnjemu danu za ucinjena djela. Još od davnih vremena mnogobošci su, kao i materijalisti danas, smatrali nemogucom ideju o proživljenju nakon smrti i da sam covjek bude vracen po drugi put u život. Fenomen kloniranja to je približio, jer se kloniranjem uz pomoc jajašca i celije isti covjek vraca u život u novom liku. Pa, ako je covjek u stanju da takvo što ucini, zar ce se sumnjati u Božiju moc da po drugi put oživi covjeka uz pomoc, kako je nazvan u jednom hadisu, 'repnjace', jedinog covjekovog organa koji ne nestaje, ili pomocu neceg drugog što znamo ili ne znamo, jer 'On je taj koji iz nicega stvara i On ce to ponovo uiciniti, to je Njemu lahko.' Rum, 27